VINKO PULJIĆ, UZORITI KARDINAL, NADBISKUP VRHBOSANSKI
Strani mi je diplomat poručio: Hrvati se trebaju iseliti ili asimilirati

Demokracija se ne može graditi silom. Ona mora niknuti iz naroda i Sveti Otac upoznat je sa sadašnjim položajem Hrvata u BiH Ako je Srbima dopuštena republika, onda i Hrvati imaju pravo to tražiti Rješenje za Hrvate nije hrvatska samouprava jer samouprave imaju nacionalne manjine.
S nadbiskupom vrhbosanskim, uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem razgovarali smo o trenutačnom stanju u BiH, posebno o položaju Hrvata katolika, nakon uspostave Hrvatske samouprave. Na početku razgovora iznijeli smo mu dojam kako trenutačno većina Hrvata u BiH vjeruje da vodi pravednu borbu za svoju opstojnost, dok međunarodna zajednica to najoštrije osuđuje tvrdeći kako nije riječ o borbi naroda, nego o šačici ekstremista. U toj igri "gluhih telefona" stanje se opasno radikalizira.

Nazire li se rješenje?
- Nije rješenje u tome da se stvarnost ignorira, nego da joj se pristupi racionalno i s dobrom voljom. Posijano je nepovjerenje na jednoj i na drugoj strani. Bez razgovora nema rješenja. Ljudi koji sebe smatraju veličinama povrijeđeni su i ne žele priznati pogrešne poteze. Narod je žrtva. Demokracija se ne može graditi silom niti se nametnuti. Demokracija treba niknuti iz naroda i za narod. I domaći i međunarodni čelnici postavljaju se tako kao da bolje znaju što je dobro za narod od njega samoga. Međunarodna zajednica mora istinski uspostaviti mehanizam koji će jamčiti sigurnost hrvatskom narodu da može ostvariti prava jednaka s druga dva naroda na cijelom teritoriju BiH. Iako znam da nije lako imati potpuno jednaka mjerila prema svima. U stvarnosti činjenice pokazuju da nije tako. Ako gospodin Petritsch javno govori kako neće dopustiti razne "krajine" u BiH, onda se potpuno opravdano postavlja pitanje što je Republika Srpska u BiH i nije li ona puno više i od "krajine", pa i od BiH same, jer Bosna i Hercegovina nije republika, a srpska to jest. Ako se to dopušta srpskom narodu, onda je potpuno opravdano pitanje zašto se isto ne bi dopustilo i hrvatskom narodu ako i jedan i drugi narod imaju jednaka prava. Međutim, nije ni dopustivo ni pravedno da takvo što ima bilo koji narod jer je to u Bosni i Hercegovini moguće postići samo putem "etničkog čišćenja", odnosno progona drugih i drukčijih te stavljanja dijela vlastita naroda da bude manjina izvan takve političke jedinice.

Je li rješenje Privremena hrvatska samouprava?
- Rješenje nije ni u samoupravi jer samouprave imaju samo nacionalne manjine, a mi ne želimo biti nacionalna manjina. Zato sadašnji hrvatski čelnici, koji su dobili glasove naroda, a nisu u institucijama vlasti, moraju tražiti ostvarenje prava kroz institucije i ne zalagati narod kao cijenu za ostvarenje vlastitih ciljeva. Bez institucija je daleko teže, ako je uopće moguće, ostvariti svoja prava. U svakom slučaju, za narod je znatno gore ako nema svojih predstavnika u vlasti. Također želim jasno reći da raspuštanje vojske ne smatram nimalo mudrim potezom jer to otvara mogućnost da mnogi od njih ostanu bez posla, što za posljedicu može imati ponovno iseljavanje. Temeljna krivica je na međunarodnim predstavnicima koji nemaju ni izbliza jednaka mjerila prema etničkim skupinama u BiH. Ali, treba reći da su i izabrani hrvatski čelnici pravili nimalo mudre poteze, i dok su bili na vlasti i sada. Slikovito bih to rekao kako je međunarodna zajednica uistinu nepravednim predizbornim zakonom oduzela hrvatskom narodu dio njegova doma. Izabrani hrvatski predstavnici su im, u znak prosvjeda, dali i preostali dio doma. I jedno i drugo je i nepravedno i nedomišljeno, a posljedice svega ne snose oni, nego narod.

Može li Crkva u BiH biti posrednik u rješavanju krize. Odnosno, možete li vi, biskupi Perić i Komarica premostiti vakuum koji je nastao između naroda i (domaće i strane) vlasti?
- Uvjeren sam da Crkva, unatoč pogreškama i pogrešnim potezima pojedinaca, nikada nije izdala svoje poslanje da se bori za čovjeka, njegova prava i dostojanstvo. Uistinu, ne bismo htjeli propustiti ono što trebamo učiniti. Međutim, treba reći da to nije nimalo lako jer predstavnike Crkve na neki način svaka vlast želi iskoristiti za svoje ciljeve. Ne stojimo ni iza koje vlasti, ali smo otvoreni za suradnju s predstavnicima vlasti radi općega dobra i radi dobra svojih vjernika. Spremni smo tražiti izlaz iz ove situacije, ali ne tako da na svaki potez, bio on kriv ili prav, klimamo glavom. Mi želimo da se iskrena dobra volja pokaže na svim razinama i da se pristupi razgovoru sa spremnošću na kompromis, u kojemu se neće žrtvovati narod. Na žalost, svjesno ili nesvjesno, stvorena je ne samo polarizacija nego se uvukla i mržnja među Hrvate u BiH. To me duboko boli. No nestaje. Ljudi se lome u sebi i neke od njih depresija toliko slomi da odluče zauvijek otići iz ove zemlje. Kad nas ne bude, neće nam trebati priznanja o našim pravima. Zaustavite huškačku mašineriju mržnje Koristim se prilikom da poručim svim našim ljudima koji na bilo koji način predstavljaju ili zastupaju hrvatski narod da zaustave huškačku mašineriju mržnje. Poradimo na unutarnjem pomirenju. Budimo spremni na suradnju s jasnim načelima. Pomozimo i budimo solidarni oko povratka ljudi, i to održiva povratka. Čuvajmo se teških i otrovnih riječi, a posebno nasilja. Vjernike pozivam na istinsku i zdušnu molitvu da Božjim Duhom liječimo rane, gradimo mir i otvaramo perspektive sretnije budućnosti.

Biskupska konferencija BiH dala je potporu HNS-u, odnosno osudila je postupke međunarodne zajednice prema Hrvatima. Dok je ona kod većine Hrvata primljena s odobravanjem, međunarodna zajednica i Alijansa osudile su miješanje Crkve u politiku. Da je suprotno, svakako bi vas pohvalili. Stječe se dojam da vas (Crkvu) političari trebaju samo kada to njima odgovara?
- Nije točno da smo dali potporu HNS-u i svemu što oni odlučuju. Mi biskupi stali smo uz narod i dali potporu načelima koja je biskup Ratko Perić iznio na saboru. Mi niti možemo niti stojimo iza odluka koje naš narod vode na prosjački štap. Jednako tako ne možemo stati ni iza nasilničkih poteza međunarodnih vojnih snaga koje svojim nepromišljenim potezima još više radikaliziraju stvari. Oni su dobro znali kakve će to posljedice imati, a i osobno sam ih molio da to ne čine. Ne želimo stajati iza onih koji svoje kriminalne radnje kriju iza nacionalnih interesa. Mi ne znamo tko to čini. Ako je netko kriv, onda krivicu treba dokazati i takvome suditi, a ne kriminalizirati cijeli narod. Kakve logike ima činjenica da najveći optuženici za genocid još nesmetano šetaju ovom zemljom, a međunarodne snage dokazuju svoju čvrstinu provalom u banke. Iz kojih banaka se financiraju druge tajne službe? Iako gotovo sve međunarodne organizacije imaju svoje sjedišta u Sarajevu, one kao ne znaju odakle se financiraju ovdašnje nelegalne tajne službe. Ali dobro znaju za Orašje, Busovaču, Livno... Kada međunarodnim predstavnicima iznosimo činjenicu da se u Republiku Srpsku za šest godina mira vratilo jedan posto Hrvata, onda oni redovito opravdavaju srpske vlasti na sve načine i govore kako se stvari kreću nabolje, kako oni vrše pritisak na lokalne čelnike, kako .... Gledajući ovdašnje medije, stječe se dojam da su gotovo za sve što ne valja krivi Hrvati. Katolička groblja gotovo uvijek oskvrnjuju maloljetnici i redovito se navode inicijali K. L., M. N., A. J. itd., nikada nije ni osumnjičen, a kamoli osuđen ijedan ubojica osmorice povratnika Hrvata u travničkom kraju itd. To su ozbiljna pitanja koja treba riješiti, uz nastojanje da su mjerila jednaka prema svakoj etničkoj skupini i prema svakom čovjeku.

U posljednje vrijeme sve ste kritičniji prema međunarodnoj zajednici. Možete li i vi doći na njihovu "crnu listu", kao i vodstvo HNS-a?
- Ne bih rekao da sam kritičan prema svima, nego prema onima koji imaju dvostruka mjerila i svjesno kriminaliziraju hrvatski narod. Ja svoj narod volim, ali ne odobravam sve poteze onih koji su na čelu toga naroda. Ne želim da takvo djelovanje bude izazov našim susjedima. Mi ne želimo biti bilo kome crvena krpa jer nama je živjeti s drugima i drukčijima. Bez ljudi iz međunarodnih institucija ne možemo izgraditi mir niti stvoriti stabilnost, a pogotovu ne obnoviti sve porušeno. Ipak, volio bih vidjeti koliko je novca uloženo za Hrvate u BiH. Tek se u zadnje vrijeme o tome ozbiljnije priča. Većina međunarodnih prestavnika kaže kako oni žele pomoći ljudima te da im nije važno koje je čovjek vjere ili nacije. Međutim, ako ta pomoć gotovo redovito zaobilazi Hrvate, onda se opravdano pojavljuje sumnja u iskrenost takvih riječi. Volio bih, npr., znati koliko posto Hrvata radi u veleposlanstvima i raznim međunarodnim institucijama kao prevoditelji, vozači... U Bosni i Hercegovini sve to nije nevažno. Ako međunarodni predstavnici rade pravedno, onda nemaju što kriti. Osim toga, nužno je vratiti povjerenje i dobru volju za naš opstanak zajedno s drugima i drukčijima. Na jednoj večeri s diplomatskim predstavnicima u Sarajevu jedan diplomat mi je otvoreno rekao kako se mi Hrvati trebamo ili asimilirati ili seliti. Što reći na takvu izjavu?

Ako je netko kriv, zatvorite ga, nemojte cijeli narod žigosati, poručili ste u jednoj propovijedi svima onima kojima imaju vlast. Imam osjećaj da u posljednje vrijeme govorite glasom očajnika, koji upozorava da Hrvati ne smiju biti sitniš za "potkusurivanje". Čuju li vas uopće oni koji odlučuju o našim sudbinama?
- Ne znam čuju li me ili ne. Osjećam da je moja dužnost upozoriti na nepravdu. Žao mi je što moje riječi često ne čuju ili ne žele čuti ni oni koji su moje krvi. Naravno, nije posebno važno čuju li me ili ne, nego čine li sve što mogu da se stvari mijenjaju nabolje? Otvaraju li perspektive? Previše je "ubojica nade". Učinimo svi zajedno da bude više nade i pravde na ovoj bosanskohercegovačkoj grudi za sve njezine stanovnike. O Međugorju Crkva nije promijenila stav

Kako, kao predsjednik Biskupske konferencije BiH, ocjenjujete situaciju s Međugorjem, koje sada obilježava dvadesetu godišnjicu?
- To je fenomen prema kojem Crkva nije promijenila svoj stav još od izjave koju su dali biskupi u travnju 1991. godine u Zadru na proljetnom zasjedanju. Taj fenomen treba promatrati na dvije razine: prva je razina molitva i pokora, a druga razina navodne poruke i ukazanja. Za sada su obje razine pod nadležnošću mjesnog biskupa u Mostaru i Kongregacije za nauk vjere.

Koliko sadašnja kriza "stimulira" Hrvate na još jedan val iseljavanja, odnosno hoće li Hrvati u BiH doista na kraju biti "živi pokopani", kako ste često upozoravali?
- Ovakvo stanje sigurno stvara nesigurnost među ljudima, što kod nekih može biti dodatna kap za donošenje odluke o odlasku. Također je istina da nije malo onih koji su, nakon što su napustili ovu zemlju, s boli počeli proklinjati dan svoga odlaska. Bolno je s ranom na duši poći u tuđi svijet i tu ranu ne može zacijeljeti samo to što se ima dovoljno kruha i ruha. Također se postavlja pitanje: kako pojedine zemlje olako daju vize mladim ljudima, a o starima ne žele ni čuti. Nije to korektno prema ovoj zemlji. Tko će ju obnoviti ako ne bude mladih ljudi koji vole ovu zemlju i u njoj se slobodno i dostojanstveno ostvaruju. Neka nam Europa, koja se uplašila migracija, pomogne da normalno kod kuće živimo.

Dio hrvatskih političara koji vam danas plješću, do prije nekoliko mjeseci ili godina bili su vaši žestoki protivnici. Što se to u međuvremenu dogodilo?
- Stavovi predstavnika Crkve ne bi smjeli ovisiti o tome plješću li nam ili nas napadaju. Nastojimo zastupati onaj stav koji osjećamo da je ispravan, a to je stav utemeljen na odgovornosti, savjesti i Evanđelju. Pljesak je relativan i uglavnom ovisi o trendu dnevne politike. Jednako tako nekom služe i brojne otrovne riječi koje se siju u medijima.

Jeste li o teškom položaju katolika u BiH upoznali vjerske vođe u BiH te Svetog Oca?
- Sveti Otac poznaje naše stanje jer ga o tome izvješćuje Apostolski nuncij. S vjerskim vođama sam kratko razgovarao privatno o tom pitanju. Jedan od njih mi je rekao da je iznenađen ovakvim pristupom i ovakvom demokracijom. Ne razumije toliko forsiranje jedne struje stranaka. * Kako komentirate odnos aktualnih vlasti i Crkve u Hrvatskoj? - Stav vlasti je pomalo nejasan. Vjerojatno ili ne razumiju stvar ili nas svjesno žrtvuju radi pozicije koju žele dobiti u Europi. Posebno je nelogična izjava da Daytonski sporazum treba najprije provesti pa ga onda mijenjati. Ako je dobar, zašto ga treba nakon provođenja mijenjati? Ako nije dobar, zašto ga provoditi? Ako nije dobar u nekim stvarima, te stvari hitno treba mijenjati. Mi ozbiljno očekujemo prepoznatljiv stav zaštite naroda koji je iste krvi. Crkva je u Hrvatskoj učinila neke poteze, a očekujem da se nakon zasjedanja HBK-a čuje i njihov glas. Vjerojatno su i oni zbunjeni jer nemaju prave informacije.

Kakvo je stanje u korpusu Crkve u Hrvata (dakle, one u Hrvatskoj i BiH)? Nailazite li u Hrvatskoj na potrebito razumijevanje?
- Ne možemo biti posvema nezadovoljni, ali jednako tako ne možemo preživjeti samo od moralne podrške. Nužno je da se strategija zaštite hrvatskog naroda u BiH jače očituje i učinkovito postavi, posebno kada je u pitanju pomoć ljudima da prežive, da se vrate na svoja ognjišta, da se osigura održiv povratak... Očekujemo brže međudržavne dogovore kojima bi se olakšale mnoge stvari kao što je, npr., lakši prijelaz granice za one koji u bosanskoj Posavini popravljaju svoje kuće itd.

• Pročitajte intervju s dr. Slavkom Nikićem.