Blagoslov jela običaj je koji će nadživjeti većinu drugih, jer ga je moguće držati i u gradu. Već na Veliku Subotu svaka kuca je slala u crkvu ponekoga ukućanina s košarom ili kakvim sudom, napunjenima hranom koja se jela tih dana. Negdje se taj običaj zove svećenje, posvećenje ili slično. Košare su morale biti pune jela i prekrivene lijepim ubrusima da se vidi obilje i bogatstvo. U košarama su redovito bila jaja, šarena jaja, kruh, uskrsno pecivo, mladi sir, hren, sol, luk, komad mesa, obično od buta, kobasice, pa i piće. Jelo u crkvi blagoslivlja svećenik. Negdje se košare poredaju u red kojim svećenik prolazi i blagoslivlja jelo. U nekim krajevima košare s jelom nose mlade žene i djevojke i poslije blagoslova stavljaju košaru na glavu te trče kuci, utrkuju se koja će brže stici!
Tek kad je jelo blagoslovljeno prestaje korizmeni post i zato je svatko od njega blagovao. Ostatke bi palili, rasuli po vrtu ili polju.

Od uskrsnih jela napose se istuku peciva, različite pogače i kruhovi. Negdje je pecivo u obliku pletenice ili luka; pletenice bi domaćica darivala djevojčicama, a luk dječacima. Na blagoslov u crkvi nose se bojana jaja . Ta šarena jaja i peciva bila su nekoć, a i danas, posebna oznaka uskrsnog jelovnika.