IZLET HRVATSKOG KULTURNOG DRUŠTVA "ZOVIK" U SLAVONIJU

Naime, prema već zacrtanom planu i programu trebalo je još samo održati Uskrsnu priredbu na sam blagdan 15.04.2001.godine i time je sav program do kraja ispunjen i ostvaren. Nakon burne godine kroz tečajeve plesa i folklora uspjeli smo dovesti do konca sve priredbe na zadovoljstvo publike i nas samih. Ovakav uspjeh zapravo pripada vodstvu naše udruge. U utorak 17.04. krenuli smo na svoj godišnji izlet prema ravnoj Slavoniji. Već u jutarnjim satima moglo se vidjeti da nam vrijeme nije bilo naklonjeno ali idemo prema svom odredištu u grad Osjek glavno kulturno, sportsko i političko središte Slavonije. Za prijevoz naših članova pobrinila se firma "Ljaljić tours" sa veoma modernim i dobro opremljenim autobusom; sigurno i znalački za volanom je bio sam gazda firme. Već u jutarnjim satima u 6:30 zakazan je polazak. Autobus je napravio jednu krućnu vožnju korz naše mjesto i kupio naše članove koji su se pripremili za polazak. Nije bilo lako ustati tako rano i ostaviti topli krevet, zamjeniti ga hladnim vjetrom i kišom koji su nas pratili cijeli dan. Nekima je bilo previše do spavanja pa se nisu uspjeli probuditi na vrijeme nego su ostali kod kuće , ali zato smo mi krenuli odvažno. Put iz Zovika nas je vodio preko Brčkog na Orašje. Na graničnom prijelazu uređnu papiorologiju smo predali na pregled a ljubazni policajci i carnici su nas pustili do hrvatske granice, gdje smo bili zaustavljeni i bila je granična kontrola dokumenata. Premda svi mlađi članovi nemaju svoje putne isprave ipak im je bilo dozvoljeno da uđu u "Lijepu našu". I tako smo prešli granicu prema Županji lagano smo krenuli ne žureći se nigdje prema prvom odredištu Đakovu. Na samom ulazu u grad napravili smo kratku stanku kraj jednog lokala gdje smo popili jutarnju kavu a onda pravac Đakovo. 

Grad nam je poznat po lijepoj katedrali, Đakovačkim vezovima, lijepoj narodnoj nošnji i dobrom misnom vinu. U gradu nas je čekao naš vodič g. Goran Prebeg predsjednik društva "Sklad" on nas je lijepo proveo kroz Strossmayerovou katedralu, biskupski muzej, obilazak crkve Svedog Duha i kroz samo središte starog grada. Kiša nije prestajala. U katredrali smo se kratko pomolili i razgledali prelijepe freske, vitraže , slike a onda smo obišli muzej i kasnije je bila pauza za šetnju po kiši. Neki su bili romantičari pa su to jedva dočekali da malo protegnu noge a stariji članovi su se skrasili u "Gradski podrum" na tjelesnu okrepu i predah od kiše. Oko 11 sati uputili smo se prema Našicama, lijepom gradu poznatom po lijepom dvorcu Pećinović iz 18 stoljeća. Na samom ulazu u Našice mi smo se zaustavili u selu Markovac Našički gdje obitelj Bizik ima svoj privatni zoološki vrt. Dobri domaćini su se pobrinili da nas pažljivo provedu kroz cijeli zoo vrt. Zaista imali smo što vidjeti od lavova, majmuna , ptica, do gmizavaca (zmija). Za poklon od vlasnika ovog zoo vrta dobili smo paunova pera i nojevo jaje. Naše put je potom usmjeren prema Bizovcu, jakom turističkom središtu Slavonije poznatom po Toplicama Bizovačkim. Obilazeći veliki kompleks liječilišta Bizovače Toplice jedna grupa mladih članova ostala je na kupanju a mi smo obilazili Toplice i divili se ljepoti ovog kraja. Uz brojna fotografiranja krenuli smo prema Osjeku. U Osjek smo stigli u popodnevnim satima. Obišli smo katedralu sv. Petra i Pavla u samom središtu grada. Nakon razgledanja i kratke molitve imali smo vrijeme za objed. Tko je želio mogao je objedovati hranu koju je ponio sa sobom a drugi su krenuli u razgledanje samog središta. Nakon kratke stanke i obilaska pošli smo u Stari Grad posjetivši Tvrđu na rijeci Dravi koja je sagrađena još u vrijeme kada su Turci harali Europom i ova građevina je bila utvrda u borbi protiv Turaka. Tu smo se duže zadržali razgledavajući Tvrđu i Stari Grad. Nakon obilaska Starog Grada krenuli smo preko Vinkovaca prema našoj Bosanskoj Posavini. Puni dojmova vratili smo se sretno u naš lijepi Zovik. Kroz ravnu Slavoniju u povratku izmolili smo krunicu po vlastoj nakani za ozdravljenje našeg predsjednika djeda Ivku i za miru u našim obiteljima. Zahvalni smo dragome Bogu što nas je pazio tokom čitavog puta da nije bilo nikakvih loših događanja ili incidenata. Vratili smo se svojim dužnostima i obvezama, osnaženi lijepim fotografijama i uspomenama sa željom da ćemo još više pridonositi razvijanju naše folklorne baštine. Lijep izlet a u srcu su nam ostale lijepe slavonske uspomene. Zahvalni smo našem vodstvu HKD Zovik koje nam je omogućilo da izađemo iz "Zovičke doline" i posjetimo bogate kulturne krajeve Slavonije. Bilo je lijepo opet biti zajedno.

ZOVIČKA MAČKARIJADA 2001.

Nakon Božićnih blagdana u Zoviku nastaje veliko zatišje i nema nekakvih događanja sve do Uskrsa. Monotono je vrijeme nema nekakvih aktivnosti koji bi okupljali ljude da se malo kreću da se ne skrivaju po svojim kućama kraj tople peci. Ovu zimu možemo dobro zapamtiti kako nije bilo snijega i kao nije bila hladna kao one prošla. Ali i to nije dobro jer vremena su se promijenila i danas se ne zna kad je zima a kada su ostala godišnja doba. Zovik je ipak u veljači oživio sa novim događajem a to su Mačkare. Mi iz Hrvatskog kulturnog društva Zovik organiziramo petu po redu Mačkarijadu koja je jako dobro prihvaćena i kod mladih i kod starih. Nismo ni slutili da će biti tako veliko zanimanje za ovo priredbu. Subota 17.veljaće o.g. , osvanuo je prekrasan sunčan dan, kao da je proljeće. Kroz tjedan cijela se župa pripremala za Mačkare, djeca su i mladi bili najzazuzetiji oko pravljenje maski. Svi su mogli čuti na župnim obavijestima da se priprema velika Mačkarijama kroz čitavu župu. Zovik je tada bio sav u znaku Mačkara. Na cesti susrećeš ljude i djecu koja pričaju kako će to biti, odakle će se krenuti sa povorkom Mačkara, koju će masku napraviti i kada će biti priredba. Sve ih je zanimalo da i oni sudjeluju u nečemu, barem da pripreme kolače, kavu, bombone i rakiju za Mačkare koji će proći po glavnoj cesti da ih počaste. Zovik je tog dana kako znaju reci neki "gorio od Mačkara". Povorka sa četiri traktora kojeg su vozili Stjepan Andrić - Šokac Oštra Luka, Dragutin Ikić iz Štrepaca, Tadija Zećević - Tašo iz Peškira, Tadija Grgić - Tašo iz Donjeg Zovika te je bila jedna konjska zapreka sa predsjednikom HKD Zovik djedom Ivkom Filipović, dva kombija Josip Zećević Bajin, Joko Zećević Antunov iz Beča. Sve je to snimala naša video kamera pa će mnogi moći to pogledati na svojim tv-ekranima, te je također zabilježila i naša foto-kamera i foto-kamera fotosekcije iz osnovne škole. Svi su se maskirali djeca, mladi i stari. Imali smo svoje dvije zastave koje je napravio Slavko Zećević Petrov. Krenuli smo iz Štrepaca "Ispod Orasa" mnogi su nas ispratili i povorka je lagano krenula na ćelu sa konjskom zaprekom. Lagano smo krenuli kroz Štrepće prema Kalajdžijama, pored Doma, pa prema školi i Suvinoj kavani uz viku pjesmu, galamu i smijeh. Bila je velika galama pjevalo se vrištalo se i mnogi koji su nas gledali vidjeli smo veliko zadovoljstvo i smijeh na njihovim licima. Nisu nas mogli prepoznati jer smo bili pod maskama. Uljudni domaćini su izašli pred nas nudeći rakiju, krafne, bombone, i sok ali smo odbili odmah na početku nego smo to ostavili na povratku iz Donjeg Zovika. Mnoga auta su se uključila u tu povorku. Svi su mislili da je neka svadba. Došli smo do Donjeg Zovika pokraj kapelice Majke Božje tamo su nas dočekali dobro pripremljeni Donjozovičani a povrh svega bismo pohvalili Joku Grgića koji je pripremio velike stolove sa hranom, kavom i pićem. Bilo je svega i svi smo se osvježili i osnažili. Onda je bio kratki ples maski i zajedničko fotografiranje. Odjednom je došla ideja da idemo do Boca i to smo odmah proveli u djelo. Velika povorka krenula je do centra Boca, susretali smo Bocane koji su nas gledali čudno, nisu ni znali što se sve to događa mnogi su radili na njivama i u dvorištu, nakratko su prekinuli svoj posao da vide kakva je to galama po Bocu jer nisu ni znali da su imali u gostima Zovičke Mačkare. Mi smo napravili strku u Bocu, ali smo vidjeli na licima Bocana da im je bilo drago vidjeti tako nešto, jer to je bio znak da se i oni iduće godine organiziraju i sa svojom povorkom dođu nama u Zovik. Nakon Boca krenuli smo nazad kroz Donji Zovik gdje su nas dočekivali sa rakijom poput djeda Ilije Ageljića, malo smo nazdravili i polako krenuli do kuće Ilije Pranjića koji je pripremio bogati stol za nas Mačkare. Ilija i njegova supruga Dragica svake godine su lijepo dočekivali svu povorku Mačkara. Nakon toga krenuli smo kroz Zovik gdje su se dolje u Barama dobro organizirali pripremajući za nas kavu i "meze" tu je bio bez premca Niko Zećević - Švabo i njegova supruga Ana - Švabinica. Prošli smo kroz Nikiće i tamo smo se morali zaustavljati jer su i oni bili susretljivi. A onda kraj Suvine kavane tamo nas je čekalo mnoštvo ljudi koji su također pripremili puno toga i tu smo zastali malo se odmorili da nas vide naši mještani koji su nas gledali pod maskama ali nas nisu mogli prepoznati. Kobila djeda Ivke bila je sva mokra od naporne vožnje ali ovaj puta nije bio djed Antun Zećević na gumaricama da se baš toliko preznojila. Djed Antun je ovaj puta bio u kombiju svoga sina Joke također maskiran. Onda smo ipak krenuli prema Štrepcima gdje smo se zaustavili "Pod orasima", gostoljubivi Štrepcani pripremili su kavu i slatkiše koji su se već ohladili jer su nas dugo čekali ne znajući da ćemo se toliko dugo zadržati i da ćemo gotici do Boca. Bilo je lijepo vidjeti originalne maske poput onih: slamnati ljudi koji su bili Andrija Pranjkić i Josip Tošić, Djed Brko je bila baba Kosa iz Štrepaca, baba Ljuba je bio David Ikić, Djed Brdo bila je Mara Salatović iz Štrepaca, Brđanka je bila Janja Zećević iz Peškira . Puno toga je bilo ali sve ne možemo zabilježiti. Nakon velike povorke slijedila je priredba u Hrvatskom domu u Zoviku s početkom u 18 sati. Priredbu je vodio Vitomir Zećević. Prvu točku na priredbi izvela je plesna skupina HKD Zovik, a potom je bio igrokaz "Zovička audicija - škola lopova" kojeg su izveli članovi Dramske skupine HKD Zovik (BUM Zovik) Andrija Pranjkić i Josipi Tošić. Svoj solo nastup po prvi puta imala je Ivana Ilić uz gitarsku pratnju Mladena Dajdžica. Drugi dio programa sadržavao je "Igre bez granica" a glavni sponzor je bio Glas Zovika koji je svakom pobjedniku podijelio majicu. Središnja točka programa bio je ples maski i izbor najorginalnije maske za ovu godinu. Žiri sastavljen od četiri člana izabrao je za pobjednika najmasku Davida Ikica - baba Ljuba, potom drugo mjesto dobio je mladi glazbenik Mirko Zećević i stara seoska žena Marko Andrić iz Bunarica. Pobjednik je dobio od sponzora Glasa Zovika 50DM, drugi nagrađeni dobio je večeru u pizzeriji Titanic u Zoviku, a i treći je dobio također večeru za dvije osobe u restoranu Titanic, a sponzor je bio Blaško Lovric. Nakon proglašenja najmaske svi posjetitelji i sudionici izašli smo vani ispred dvorane gdje smo spalili fašnika za ovu godinu. Zahvaljujemo se sponzorima i organizatoru. Iduće godine očekujemo još više vas iz inozemstva da dođete na Zovičku Mačkarijadu 2002. Puno je truda uloženo od članova HKD Zovik koji su bili veoma marljivi u pripremanju cjelokupnog programa koji je bio izveden veoma dobro. Vidjeli smo na licima mnogih posjetitelja veliko zadovoljstvo koji sami kažu da iduće godine žele se svi uključiti da ova priredba postane tradicionalna u našemu mjestu. Zovik je tih dana ponovno oživio i digao se na noge. Dobro je kako kaže naš župnik fra Mato : "izluđujte se sada kada su Mačkare da bi smo u Korizmi bili sabraniji i pripremniji za blagdan Kristova Uskrsnuća". Još jedan je znak da Zovik nije uronio u zimski san nego dok je HKD Zovik biti će još više ovakvih događanja. Zato će nam ovaj Uskrs biti još radosniji.