DOGADJAJNICA ILI VREMENSKI REDOSLIJED ZBIVANJA U BIH

Najvažniji nadnevci i godine
1154.-1163. Bosnom vlada kao ban Borić iz Slavonije
1180. Bosna i južni dio Hrvatske oslobađaju se bizantske vlasti
1180.-1203. u Bosni vlada ban Kulin
1203. sabor na Bilinu polju kraj Zenice gdje se bosanski “krstjani” obvezuju na vjernost Sv. Stolici
1291. Franjevci dolaze u Bosnu
1353.-1391. Bosnom vlada Tvrtko I.
1377. Tvrtko se kruni za kralja
1390. Tvrtko se proglasio kraljem Hrvatske i Dalmacije
1391. umire Tvrtko I.
1408. kralj Zigmund potuče bosansku vojsku i pobije njihovo plemstvo kod Dobora
1415. vojvoda Hrvoje Vukcic Hrvatinić s turskim jedinicama potuče ugarsko - slavonsku vojsku na Spreci
1435.-1466. Humom vlada Stjepan Vukcic - odvajanje Hercegovine
1448. Stjepan Vukcic naziva se hercegom - otud Hercegovina
1459. bosanski kralj Stjepan Tomas boravi u Ugarskoj i priznaje hrvatsko - ugarskog kralja Matijasa za svog gospodara
1463. sultan Mehmed II. bez otpora zauzima Bosnu koja “saptom pade”
1471. Matija Korvin imenuje kneza Nikolu Iločkog za bosanskog kralja
1479. u Rimu umire Katarina Kosaca - posljednja bosanska kraljica
1480. kralj Matija Korvin uzalud provaljuje duboko u Bosnu
1513. hrvatski ban Petar Berislavić teško porazi Osmanlije kod Dubiće
1518. opet Berislavić pobjeđuje Osmanlije kod Jajca i osigurava taj grad - utvrdu
1520. Osmanlije prodiru u Hrvatsku, ubijen Petar Berislavić
1521.-1541. u Bosni je namjesnik Gazi Husref - beg, osnivač Sarajeva i osvajač brojnih hrvatskih utvrda (Knin, Skradin, Obrovac, Jajce, Sinj i dr.)
1525. Husref - beg podsjeda Jajce, ali ga spašava hrvatski knez Krsto Frankopan
1528. Gazi Husref beg osvaja hrvatsko Jajce i time pada Jajacka Banovina - obrana Hrvatske i Slavonije
1536. Husref beg prodire u Slavoniju i osvaja Požegu
1537. u obrani Klisa gine Petar Kuzic, a Hrvatska gubi najvažniju utvrdu na jugu
1552. Osmanlije osvajaju Viroviticu, Čazmu i dolaze do najzapadnije crte u Hrvatskoj (Slavoniji)
1556. osvajaju Kostajnicu - “vrata” Hrvatske
1580. Bosna od sandzakata postaje pašaluk
1592. Hasan Predojevic, bosanski pasa gradi Novu Petrinju da zaobiđe i osvoji Sisak
1592. spomenuti pasa osvaja hrvatski grad Bihać
1593. teški poraz Osmanlija, pretežito bosnjackih pod Siskom, za njih je to bila “godina propasti”
1595. Hrvati pobijediše Osmanlije kod Petrinje
1606. sklopljen mir s Osmanlijama, prvi povoljni sporazum s kojim Hrvatska dobiva Moslavinu i Petrinju
1652. hrvatski ban Nikola Zrinski pobjeđuje Osmanlije kod Kostajnice
1663.-1664. Hrvati pod vodstvom braće Zrinski izborili nekoliko pobjeda protiv bošnjačkih Osmanlija, a Nikola dopire do Osijeka, spaljuje Sulejmanov most, “cudo” njihova graditeljstva
1683.-1699. traje veliki protuosmanlijski rat Austrije, Venecije, Poljske, Sv. Stoliće u kojem Hrvatska ima dostojno mjesto
1687. hrvatski ban Tomo Erdödy oslobadja Dubicu, Kostajnicu, Zrin i pomiče granicu Hrvatske na Unu
1688. nove pobjede kršćanske (i hrvatske) vojske protiv Osmanlija, oslobođen Knin koji uzimaju Mlečani
1689. Luka Ibrisimovic i Marko Mesić, svećenici, uz pomoć naroda oslobađaju dotad osmanlijsku Slavoniju, Liku i Krbavu
1697. E. Savojski s austrijskom vojskom prodire sve do Sarajeva, koje zapali i vrati se u Slavoniju dovodeći vise desetaka tisuća Hrvata - katolika iz Bosne
1699. sklopljen mir u Srijemskim Karlovcima prema kojem se Hrvatskoj vraća Slavonija, Lika, a Veneciji hrvatski teritoriji u kontinentalnoj Dalmaciji
1718. sklopljen mir u Požarevcu prema kojem Osmanlije odstupaju Austriji sjevernu Srbiju, bosansku Posavinu, a Veneciji Imotski i sve do Neretve. Dubrovnik odstupa turskoj strani Neum i Sutorinu kako bi se zaštitio od Venecije (današnji pristup BiH prema moru)
1736.-1739. nesretni rat Austrije protiv Osmanlija, poraz u Turskoj Hrvatskoj kod Banja Luke
1739. Austrija gubi Beogradskim mirom sve ono sto je dobila Požarevačkim
1787.-1791. Austrija ratuje protiv Osmanlijskog Carstva zajedno s Rusijom, ali bez uspjeha - pokušaj izgona Turaka iz Europe i rješenje istočnog pitanja nije uspjelo
1791. mirom u Svistovu Osmanlije vračaju Hrvatskoj dotad okupirani Dvor na Uni, i zaleđe Bihaća (Dreznik, Petrovo selo, Lapac i Srb)
1804.-1812. u Srbiji izbija ustanak za čije se gušenje šalju bošnjačke jedinice
1809. Francuzi izravno granice s Osmanlijskim carstvom na Uni
1820.-1822. bosanski vezir Ali Dzelaludin okrutno uvodi red u Bosni
1826. Sultan Mahmud II. ukida janjičarski red. Pobuna muslimanskog begovata u Bosni koga guše u krvi
1831. muslimanski begovi u Bosni se bune, a hercegovacki ne prihvaćaju oružani prosvjed protiv središnje vlasti u Istanbulu. Prve vodi Husein - beg Gradaščević, a druge Aliaga Rizvanbegovic
1832. Gradaščević je usprkos pobjedi na Kosovu potučen, bježi u Slavoniju i otud u Carigrad gdje umire
1832. Hercegovina postaje poseban vilajet na ćelu s Rizvanbegovićem
1835.-1840. Mehmed - pasa ukida u Bosni nasljedne kapetanije i izaziva bune, koje silom guši
1839. Sultan Abdul Medzid izdaje “hatiserif od Gilhane” kojim izjednačava sve podanike bez razlike na vjeru i naciju, uvodi poreze za sve. Bošnjački begovat odbija dati prava kršćanskoj raji
1840. katolici u BiH stavljeni pod zaštitu Austrije
1845.-1850. Tahir - pasa provodi reforme u Bosni
1848. Hrvatski narodni preporod i izbor J. Jelacica djeluje u BiH gdje kršćani očekuju oslobođenje
1850. Sultan je u Bosnu poslao poturicu Omer - pasu Latasa koji silom i u krvi savladava bosansko, islamsko plemstvo
1852.-1858. hercegovačka (pravoslavna) plemena uz pomoć Crne Gore dižu ustanke
1866. Vilajetski ustav u Bosni, BiH sa Sandžakom postaje jedinstveno upravno područje
1875. Austrija planira ulazak u BiH. Car Franjo Josip putuje uz granicu BiH i potiče Hrvate - katolike na ustanak
1875. Hrvati dižu ustanak u Gabeli, a uskoro im se pridružuju pravoslavni Srbi u Nevesinju, te Srbi i Hrvati u Bosni
1876.-1878. ustanak u BiH traje. Srbija i Crna Gora stupaju u rat, a za njima i pravoslavna Rusija
1878. mir u San Stefanu - predviđena autonomija za BiH
1878. Berlinski kongres, BiH pod austrijskim protektoratom, kraj ustanka, okupacija BiH koju vode generali Hrvati (J. Filipović i S. Jovanovic). Otpor islamskog pučanstva, u ratu poginulo preko tisuću Hrvata
1879. uređena Zemaljska vlada za BiH u Sarajevu
1881. obnovljena katolička crkvena uprava za BiH, Sarajevo - mitropolija, Banja Luka i Mostar - biskupije
1884. mostarski franjevci pokrenuli list “Glas Hercegovca” koji istupa protiv bošnjačkog jezika i isto takve narodnosti
1902. Hrvati BiH osnovali svoje kulturno - prosvjetno društvo “Napredak”
1907. Hrvati u BiH utemeljili Hrvatsku narodnu zajednicu
1908. Austrija proklamira aneksiju BiH, Srbija prijeti ratom
1910. BiH dobiva svoj Ustav i Sabor - agrarni pokret
1914. teroristička organizacija Mlada Bosna ubija u Sarajevu nadvojvodu Franju Ferdinanda. Ultimatum Srbiji i rat. Početak I. svjetskog rata
1914. uz Drinu se vodi rat u kome sudjeluju brojni Hrvati, muslimani i Srbi (pravoslavni) iz Hrvatske i BiH
1917. Hrvati, Slovenci, izglasavaju u Beču tzv. Majsku deklaraciju s kojom zahtijevaju federalisticko uređenje za sve južnoslavenski narode u Monarhiji (i za BiH)
1918. slom Austro - Ugarske, prestanak njene uprave u Hrvatskoj i BiH
1918. osnivanje narodnih vijeća u Hrvatskoj, BiH i drugim zemljama, zajedničko Narodno vijeće u Zagrebu, Država Slovenaca, Hrvata i Srba u kojoj je i BiH
1918. 1. prosinca, u Beogradu se proglašava ujedinjenje i nova Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). U njoj su sve južnoslavenske zemlje u bivšoj Monarhiji, te Srbija i Crna Gora
1921. u Beogradu se izglasava tzv. Vidovdanski ustav bez sudjelovanja Hrvata, a uz potporu Jugoslavenske muslimanske organizacije i njenog vođe M. Spaha i tako omogućava Pasicu da “progura” centralisticki ustav koji je najviše pogodio nesrpske krajeve pa i BiH
1929. kralj Aleksandar Karadjordjevic proglašava diktaturu, a Kraljevinu SHS Jugoslavijom. Podjela zemlje na banovine koje razbijaju hrvatske i bosanskohercegovačke povijesne teritorije
1934. u Marseillesu ubijen kralj Aleksandar Karadjordjevic
1937. Jugoslavija kreće prema fašizmu
1937. četnici organiziraju progone Hrvata, a uz brojne žrtve padaju 1937. u Senju i omladinci koji su došli na koncert sarajevskog društva “Trebevic”
1939. sporazum srbijanskih radikala i Hrvatske seljačke stranke (Cvetkovic - Maček) i stvaranje Banovine Hrvatske u koji ulazi središnja i sjeveroistočna Bosna, te Hercegovina, osim istočne
1941. Jugoslavija pristupa Trojnom paktu, 27. 3. velikosrpski udar u Beogradu, 6. 4. napad Njemačke, Italije, Madžarske i Bugarske. Slom Jugoslavije
1941. 10. travnja, u Zagrebu proglašena Nezavisna Država Hrvatska (NDH) u koju je “saptom” ušla i BiH
1941. 22. lipnja, počinje partizanski ustanak u Hrvatskoj
1941. 27. srpnja, partizanski ustanak u BiH, četnički odredi u talijanskoj zoni, građanski rat
1942. u Zagrebu zasjeda neizabrani Državni sabor NDH (sa predstavnicima BiH)
1942. u BiH dolaze partizanske jedinice iz Srbije (II. i III. ofenziva)
1942. potkraj, partizanske jedinice organiziraju u Bihaću I. zasjedanje AVNOJ-a
1943. rujan - kapitulacija Italije
1943. na području BiH vođene tzv. IV. i V. ofenziva
1943. prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a u Mrkonjic - Gradu
1943. u Jajcu - održano II. zasjedanje AVNOJ-a, začetak Druge Jugoslavije
1944. svibanj, desant na Drvar
1944. sporazum Tito-Subasic na otoku Visu, pokušaj legaliziranja nove jugoslavenske države
1945. ZAVNOBiH postaje Skupština BiH - prva vlada
1945. od 8. do 15. svibnja “rat poslije rata”. Englesko zapovjedništvo predaje hrvatske i druge jedinice Titovoj Jugoslavenskoj armiji, masovne likvidacije u Sloveniji i po “kriznom putu”
1945. treće zasjedanje AVNOJ-a u Beogradu, dirigirani izbori i proglas Federativne Narodne Republike Jugoslavije
1945.-1990. Narodna Republika BiH u okviru Jugoslavije
1946. “izglasani” ustavi Jugoslavije, (Republike Hrvatske i BiH)
1946. otvoren Univerzitet u Sarajevu
1946.-1947. grade se željezničke pruge u BiH (Brčko - Banovici - Samac - Sarajevo)
1948. rezolucija Informibiroa, otpor Jugoslavije, progoni pristaša SSSR-a
1949. otvoren logor za komuniste na Golom otoku
1966. smijenjeno prosrpsko vodstvo u KPJ (A. Rankovic)
1966. počela s radom Akademija nauka BiH
1970. usvojeni ustavni amandmani koji traže vise prava republika
1971. predsjedništvo SK Jugoslavije u Karadjordjevu oštro obračunava s “pojavama nacionalizma” u SK Hrvatske
1974. donesen novi Ustav SFR Jugoslavije s kojim se Republike priznaju državama s pravom odcjepljenja
1980. umire Josip Broz Tito
1984. Zimska olimpijada u Sarajevu
1990. 20. siječnja, na XIV. kongresu SK Jugoslavije došlo do raspada te organizacije prema nacionalnom ključu
1990. u Hrvatskoj i BiH osnivaju se i registriraju prve građanske političke stranke
1990. prvi demokratski izbori u BiH, pobjede nacionalnih stranaka, Stranke demokratske akcije (Muslimani), Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice
1991. vodstvo BiH se drži nezainteresirano tvrdeći kako to nije “njihov rat”
1991., listopad, Srbi napadaju i uništavaju hrvatsko selo Ravno u istočnoj Hercegovini
1992. 7. travnja, priznata BiH kao Država
1992. Srbi u BiH proglašavaju u kolovozu Republiku Srpsku
1992. travanj, počinje velikosrpska agresija na BiH
1993. sukobi pa rat Muslimana i Hrvata u BiH
1994. 18. ožujka, smirivanje sukoba i ugovor u Washingtonu
1995. blokada Bihaća
1995. hrvatska vojska sporazumno prelazi granicu BiH i oslobađa Drvar, Jajce, itd.
1995. 12. srpnja, pad Srebrenice i pokolj Muslimana-Bošnjaka
1995. kolovoz, u akciji “Oluja” HV deblokira Bihać i bratimi se s bošnjačkim jedinicama, među kojima su se borili i Hrvati
1995. 21. studenog, u Daytonu, SAD, potpisan mir u BiH koji su parafirali dr. Franjo Tudjman i Alija Izetbegovic, a kao svjedoci supotpisali su ga predstavnici SAD-a, UN-a, Rusije, te zemlje kontaktne skupine (Francuska, Njemačka, Velika Britanija)
1995. 14. prosinca, u Parizu, u Elizejskoj palači, su predstavnici Hrvata, Srba i Bošnjaka-Muslimana (dr. Tuđman, Milosevic, Izetbegovic) potpisali Opći okvirni sporazum o BiH koji je bio pripremljen i parafiran u Daytonu 21. studenoga 1995.
1995. 20. prosinca, u BiH je provedbu mirovnog sporazuma iz Daytona i Pariza umjesto UNPROFOR-a 20. prosinca 1995. preuzeo IFOR (međunarodne snage). BiH je podijeljena na četiri sektora (britanski, američki, francuski te europski (RRF - europske snage za brzo djelovanje.)
1996. 4. siječnja, u Sarajevu su se sastali predsjednik Republike Hrvatske dr. F. Tuđman i predsjednik BiH A. Izetbegovic, posjetili sjednicu Zajedničkog vijeća za suradnju Hrvatske i BiH i dogovorili daljnje korake za suradnju i jačanje Federacije BiH
1996. 13. siječnja, BiH i Hrvatsku posjetio američki predsjednik Bill Clinton
1996. 1. ožujka, u BiH proslavljen Dan neovisnosti kao spomen na Referendum iz 1992. kad je s 64 posto glasova odlučeno da se ta Država odvaja od bivše Jugoslavije
1996. 21. ožujka, Sarajevo je u skladu s Daytonskim sporazumom ušlo u sastav Federacije BiH. Izvršeno je razgraničenje Federacije i Republike Srpske
1996. 1. travnja, u Haag je na međunarodni sud otputovao dobrovoljno hrvatski general Tihomir Blaskic, zapovjednik obrane srednje Bosne
1996. 11. svibnja, u Zagrebu je potpisan sporazum između Republike Hrvatske i BiH o otvaranju luke Ploće i slobodnom prolazu kroz Neum, sto je dio dogovora koji je postignut u Washingtonu i Daytonu
1996. 30. lipnja, Radovan Karadzic odstupio je s mjesta predsjednika Republike Srpske u BiH
1996. 14 kolovoza, predsjednici Hrvatske i BiH, F. Tuđman i A. Izetbegovic potpisali su u Ženevi Zajedničku izjavu kojom prihvaćaju provođenje Washingtonskih i Daytonskih sporazuma
1996. 18. rujna, u BiH je izabrano novo predsjedništvo BiH kome je na ćelu A. Izetbegovic, a članovi K. Zubak i M. Krajišnik
1996. 1. listopada, sastanak Predsjedništva BiH zbog neslaganja održan je u privatnog gostionici “Saraj” na razmeđu Sarajeva i Pala (srediste Republike Srpske) i imao je stoga neslužben značaj
1997. 2. ožujka, u Beogradu su potpisali sporazum o posebnim odnosima srpskog entiteta u BiH (koga je zastupao M. Krajišnik i SR Jugoslavije (Z. Lilic). A. Izetbegovic je to ocijenio kao miješanje u unutarnje poslove BiH i nepoštivanje Daytonskog sporazuma
1977. 13. travnja, papa Ivan Pavao II., svjetski putnik i mirotvorac je poslije Hrvatske (ujesen 1994.) došao u pastirski pohod BiH. Pozdravili su ga u Zemaljskom muzeju članovi trojnog Predsjedništva a na stadionu “Kosevo” vise od 50 tisuća ljudi, uglavnom katolika - Hrvata
1997. 9. lipnja, ministar vanjskih poslova BiH Jadranko Prlic izjavio je kako je Mostar posljednji multietnički grad u BiH u kome žive podjednako dva naroda (Hrvati i Bošnjaci) dok se Sarajevo umjesto multietničkog pretvorilo u muslimanski grad
1997. 7. srpnja, u Mostaru umro, a pokopan je u Grudama 9. srpnja mr. Mate Boban, utemeljitelj i predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, Hrvatskog vijeća obrane te predsjednik Hrvatske demokratske zajednice BiH
1997. 6. kolovoza, održan sastanak predstavnika Republike Hrvatske, BiH i Federacije BiH (F. Tuđman, A. Izetbegovic i Vladimir Soljic) gdje je razmotreno provođenje Washingtonskih i Daytonskih dogovora, razvijanje daljnje suradnje i poboljšanje međusobnih odnosa
1997. rujan, hrvatsko je vodstvo HDZ-a BiH dalo izjavu kako neće sudjelovati na skorim izborima, ako se ne spriječi pripremani izborni inženjering međunarodnih snaga koji ide zatim da se oslabi i razbije hrvatski nacionalni korpus u BiH koji je u većini uz HDZ. Tu je odluku 12. rujna poslije razgovora s C. Westendorpom i J. Kleinom podržao i predsjednik Republike Hrvatske dr. F. Tuđman
1997. 6. listopada, iz Splita je odletjelo 10 Hrvata iz središnje Bosne na suđenje u Haag. Otišli su dragovoljno, jer im je obećano brzo i pravedno suđenje, ali...?
1997. 21. listopada, Hrvatska je najavila da će uskoro izaći s razrađenim prijedlogom o Posebnim odnosima s BiH, a nešto prije (8. listopada) je odbila Bošnjački prijedlog da se luka Ploće iznajmi BiH na 99 godina i postane njihov Hong-Kong
1997. 5. studenog, Hrvatska je dala tekst Sporazuma o posebnim odnosima sa Federacijom BiH koga su poduprli dvojica članova Predsjedništva BiH (Zubak i Krajišnik), a otklonio jedan (A. Izetbegovic)
1997. 10. prosinca, Konferencija u Bonnu koju je održalo vijeće za provedbu mira u BiH dalo je visokom predstavniku Carlosu Westendorpu ovlaštenje protektora u BiH. On je dobio pravo raspuštanja svih paradržavnih institucija i nametanje rješenja ako se tri strane ne slože, a to je gotovo uvijek tako i bilo
1997. 25. prosinca, u Mostaru su objavljeni rezultati istrage o podmetnutoj bombi 17./18. rujna 1997. koja je ozlijedila teško 29 osoba i uništila 56 stanova. To su učinili islamski teroristi iz stranih zemalja, a ne, kako su tvrdili neki Bošnjački vođe (H. Silajdzic), Hrvati, tobože sami sebi?
1998. 16. i 17. svibnja, na Saboru HDZ-a BiH u Mostaru došlo je prvi put do raskola među vodstvom. Za novog predsjednika izabran je Ante Jelavic, a Krešimir Zubak i njegovi pristaše istupili su iz Stranke i uskoro utemeljili Novu hrvatsku inicijativu (NHI) kao novu stranku
1998. lipanj, donio je protektor C. Westendorp u BiH nekoliko neopozivih odluka, npr. uveo je kao monetu konvertibilnu marku, nacionalnu putovnicu, zastavu i registarske pločice za automobile
1998. 12., 13. lipnja, u BiH su održani novi izbori koji su potvrdili općepoznatu istinu: BiH je Država triju naroda u kojoj dominiraju nacionalne stranke koje su to potvrdile i na izborima unatoč nastojanju protektorske uprave da ih razvlasti u korist multinacionalnih ili nadnacionalnih stranaka
1998. 22. studenog, u Zagrebu je između Republike Hrvatske te Federacije Bosne i Hercegovine potpisan Sporazum o posebnim odnosima